|
EFSA
Croatia - IZ PERA POZNATIH... Zoran Ergović
|
|
|
|
|
RIBOLOVNE
TEHNIKE : LUBIN
- Tko će koga nadmutriti
|
|
|
|
|
Dugo toplo ljeto je završilo, a među podvodnim ribolovcima opet je otvorena neiscrpna tema - kako uloviti lubina. Istina, "tajne" podvodnog ribolova mogu se sažeti u neka osnovna pravila, ali kada je riječ o toj lukavoj ribi razni podvodni ribolovci imaju različita iskustva.
|
 |
Lubin,
brancin, smudut ili dut, kojem je znanstveno ime Dicentrarchus
labrax, živi na istočnoj strani Atlantika i, dakako, u Sredozemlju, a
svugdje ga ubrajaju u plemenitu lovinu. Karakteriziraju ga dvije jasno odvojene leđne peraje, bodlja na poklopcu škrga i tri bodlje na prsnim perajama. Može narasti do metar duljine. Oblikom tijela posve mu je sličan, ali je nešto manji i rjeđi, pjegavi lubin,
Dicentrarchus punctatus.
Lubin je proždrljivi grabežljivac, hrani se rakovima i glavonošcima, ali i ribama (gavuni, glamci, cipli, manji lubini...).
|
|
|
Najradije se zadržava u plitkim vodama, pogotovo na ušćima rijeka, odakle se penje uzvodno, te u boćatim vodama oko vrulja i u lukama.
Često ga srećemo na muljevito-pjeskovitom dnu. Obožava livade posidonije, u kojima noću spava, a danju se skriva i nalazi hranu. Ondje nosa usmjerenog prema struji vreba na plijen koji ona donosi. Takva područja odgovaraju mu i zato što se trljanjem o pijesak može osloboditi parazita.
Obično se lubini ne okupljaju u jata do mrijesta, koji započinje u jesen i traje do kraja zime. Dok ne nađu ženku mužjaci se šeću pojedinačno ili u skupini od nekoliko primjeraka. Kada se grupa mužjaka, dugih i mršavih, okupi oko velike ženke započinje ljubavna igra.
Iako zaokupljeno udvaranjem, jato zna izbjeći uljeza, što nije bio slučaj u počecima podvodnog ribolova.
|
 |
Ipak, lubin je tijekom mriještenja manje oprezan. Kad pronađu ženku, mužjaci je prate dok se ne poklope uvjeti za razmnožavanje, među kojima je temperatura oko 14-15° C. Tada pritišću ženku o dno ili se trljaju o nju pritišćući joj trbuh pun ikre, koju istovremeno oplođuju.
Često ćemo na ulovljenom lubinu pronaći svježe rane koje je zadobio gurajući se s drugim mužjacima ili ženkom-maticom tijekom mrijesta. Ženke ispuštaju u vodu 200.000 do 300.000 jajašaca (promjera 1,2 mm) po kilogramu težine. Tri do četiri dana poslije iz jaja će se izleći mlađ, od koje će samo neznatan broj ribica u daljnjih četiri-pet godina dorasti do 1 kg težine.
U kapitalce se ubrajaju ribe od sedam-osam kilograma naviše, a najveći lubin ulovljen u kod nas težio je 14 kg. To su gotovo uvijek zdepaste ženke, jer izduženi su mužjaci puno laganiji.
Franci Mjeda s kapitalnim primjercima
lubina
|
|
|
Mjesto i vrijeme

|
|
Nepažljiv podvodni ribolovac neće nikada uloviti lubina, pogotovo ako roni po mirnom i lijepom vremenu. Ako mu se lubin uopće pokaže, brzo će otplivati u daljinu ili nestati u dubini.
|
 |
Slučajni susret oko neke stijene bit će tako kratak da će vam se činiti kao da je privid. Da se uhvati ta naša zasigurno najlukavija riba, treba poznavati lovnu zonu, eventualno raspolagati plovilom i, naravno, dobro poznavati tehniku lova na čeku. Izbor mjesta lova i postavljanje lovca presudni su čimbenici uspjeha.
Ponašanje riba podložno je klimatskim uvjetima, koji imaju važnu ulogu u njihovim migracijama. Kod nas ponašanje lubina određuju temperatura mora te vjetar, valovi i morske struje, za razliku od atlantske obale, gdje je uz struju najvažnija plima i oseka. Vjetar podiže velike valove, uzmućuje more, hrani ga kisikom i "dovlači" ribu u plitki obalni pojas. U Mediteranu, a posebno u Jadranu, lubin se lovi isključivo čekom, dok se atlantski lubin, primjerice u Normandiji, voli skrivati po rupama ili po olupinama pa se i lovi na odgovarajući način.
Iako dobri poznavaoci obitavališta u Jadranu love odrasle lubine gotovo cijelu godinu, proljeće i ljeto su mršave sezone.
|
|
|
Istina, ljeti se pojedini mužjaci vuku uz kraj, ali su vrlo oprezni iako nam po njihovu ponašanju možda tako ne izgleda. Nasuprot tome, tijekom hladnih dana prosinca i siječnja lubini znaju preplaviti određene obalne prostore. Prije kraja rujna, dakle, lubin će se veoma rijetko dati uloviti, i to samo na sjevernom djelu Jadranskog mora, dok ćemo na krajnjem jugu naše obale pojedine primjerke loviti još i u travnju. Srednji i južni dalmatinski otoci najlošije su zone lova na ovu ribu.
|
 |
Lubina lovimo od površine mora do 8 metara dubine, ovisno o poziciji, dok ga izvan ribolovne sezone možemo naći dublje. Obalne zone otvorenih ravnih platoa očišćene djelovanjem jakih struja i valova su najzanimljivije, ali i opasne. Za podvodni ribolov u zimskim uvjetima, pogotovo na takvom terenu, moramo imati dobru opremu i pomno pratiti razvoj valova. Lov u plitkom moru po velikim valovima ili u jakim strujama, a valovi i struje su česti na takvim terenima, ne preporučuje se početnicima, iako je lubin manje oprezan u "bijeloj vodi" nego u bistroj, jer se pouzdaje u nevidljivost i lako lovi smušeni plijen, pri čemu sam bez napora odolijeva snazi struje.
|
|
|
Čekanje lubina

|
|
Kao i svugdje, "naši" su lubini također naučili prepoznavati ljudske vještine. Izuzetnom oštroumnošću otkrivaju sve strane pojave u okružju. Ponajprije, razlikuju naoružanog lovca od nevinog plivača. Isto tako uočavaju udice, a osobito udičarski najlon. Možemo ih nerijetko vidjeti kako se narogušeni okreću oko mamca ne dirajući ga, ali zato gutaju okolni prirodni plijen. Kada primijete mrežu, okreću se još iz daljine, a ako su stjerani u škripac, šmugnu između mreže i neravnog dna, penju se i bježe iznad mreže ili se sklanjaju u travu ili neku rupu dok opasnost ne prođe. Nije dakle čudno da je lubin koji nije uzgojen relativno rijedak i skupocjen primjerak na ribarskom stolu i zbog toga još traženiji.
|
 |
U podvodnom ribolovu za lubina je čeka najefikasniji i najprikladniji način lova. Tom tehnikom ponajprije izazivamo znatiželju ribe, koja u početku bježi, ali se vraća kako bi procijenila opasnost i narav nove pojave. Instinkt grabežljivca, spremnost na obranu teritorija (a kod lubina je teritorijalnost jako razvijena) i znatiželja slabosti su koje koristimo u lovu.
Važno je zaroniti bez buke, paralelno s obalom. Za to je potrebno više olova nego što je uobičajeno. Što je moguće bolje regulirajte zaron i zadržavanje daha, ostanite nepomični i tihi, ne pravite nagle kretnje. Pustite neka vas nose vjetar i valovi, smjestite se na zaklonjenom mjestu na dno i riba će sama doći ispred laštikače. Na polju posidonija pronađite prolaze ili pjeskovite dijelove. Smještajući se na dnu izbjegavajte podizanje pijeska ili mulja, jer to može lubina natjerati na oklijevanje.
Lovite na čeku niz struju iz više razloga. Vi ćete se manje umarati, a lubinu tako stižu nejasni signali te ga znatiželja tjera da se približi i vidi o čemu se radi.
|
|
|
Stigavši do lovca, lubin se prema njemu postavlja bokom. Koristite tu slabost i gađajte uvijek ribu u profilu, a ne u dolasku, kao što se mora kod nekih drugih vrsta. Lubin se plaši ljudskog oka, što pokazuje nakostriješivši leđne peraje, pa nemojte u njega buljiti. Bolje je da mu izazovete znatiželju tako da podignete glavu iz skrovišta pa se ponovo sakrijete, ispuštajući grlene zvukove, na koje se riba "odaziva". To iskusni lovci često primjenjuju.
Strpljenje je jedan od najvažnijih uvjeta uspjeha. Ponekad se već od prvih trenutaka lova prvo pojavljuje gavun u bijegu, zatim cipal, a plemeniti lubin dolazi kao princ na kraju duge povorke. Padnete li u iskušenje da odapnete strelicu u povećeg cipla, nemojte se poslije tužiti da je lubin "zakasnio" na puškomet.
|
|
Oprema je bitna

|
|
Izbor podvodne puške za lov lubina najviše ovisi o vidljivosti. U lovu na čeku uglavnom se koriste laštikače.
|
 |
Pri slaboj vidljivosti možemo upotrebljavati i laštikaču od 75 cm, koja se koristi u lovu na rupama, a možemo je držati "povučeno" kao u tom načinu lova. Kada je vidljivost slaba, riba se primiče mnogo bliže, pa ove laštikače imaju dovoljnu snagu i domet. Kako ćemo ribu prije naslućivati negoli vidjeti, ne smijemo propustiti priliku kada nam se ukaže njena silueta. Lovimo li u plićacima, pa još ako je more valovito, laštikače s cijevi većeg promjera zamaraju ruku te je preporučljivo koristiti laštikače s promjerom cijevi od 25 ili najviše 28 mm. Potrebno je imati dobre, snažne i duge peraje te odgovarajuću disalicu s maskom širokog vidnog polja.
Po srednjoj vidljivosti, od jednog do pet metara, idealna za čeku je standardna laštikača duljine 90 cm, sa strelicom promjera 6 mm. Kod vidljivosti veće od pet metara, s kojom se rijetko srećemo zimi, lovimo dugom laštikačom. Na pušci konop zamjenjujemo ribarskim najlonom profila 1-1,2 mm, koji pričvršćujemo specijalnim stopicama, jer će tako otpor biti manji i strelica znatno brža.
|
|
|
U lovu na lubina dobro je na pušci imati mulinel (koloturnik s konopom), ali on nije obavezan kao u lovu na neke druge ribe.
|
 |
Zimski lov zahtijeva debelo odijelo od 7 mm ili više. Udobno odijelo koje s rukavicama i debelim čarapicama dobro grije, preduvjet je uspješnog lova. Kad počnemo drhtati od hladnoće, lov je za taj dan gotov. Kako se lubin lovi u plitkome moru, a debelo odijelo nam daje pozitivnu plovnost, moramo se opteretiti dodatnim olovom u odnosu na običan podvodni ribolov. Olovna ploča za leđa, koju koristimo za čeku zimi, daje nam idealno raspoređenu težinu, a debljina odijela određuje koja će nas količina olova stabilno držati na dnu. Naravno, isto tako moramo s lakoćom izroniti, a veoma je opasno ne pridržavati se dubine koju smo odredili za lov.
|
|
|
Na kraju, poštivanje spomenutih "pravila" ne jamči da nam lubini neće pobjeći, ostavljajući nas nasamarene u ledenoj vodi. Ali, i to ulazi u draži lova na princa od mora.
|
|
Zoran Ergović, 12/1999
zoran.ergovic@st.tel.hr
|